2. Oct 2020.

Protiv britanske kozmičke desnice u usponu ljevica se mora boriti razumom

"Jednom kada prihvatimo da smo svi uvučeni u probleme s kojima se suočava cijeli svijet, njihovo rješavanje postaje puno zahtjevniji zadatak od pukog svrgavanja neke tajne kabale. Međutim, to ipak znači da možemo adresirati i ponuditi bolja objašnjenja i rješenja za stvarne svjetske probleme i iskustva zbog kojih ljudi mogu završiti u zečjoj rupi ekstremno desnih teorija zavjere."

Prosvjed protiv karantenskih mjera u Ujedinjenom Kraljevstvu „Unite for Freedom“, trg Trafalgar, London, 29. kolovoza 2020. godine (izvor: News 360 Tv, preuzeto prema Creative Commons licenci)
Nekoliko tisuća ljudi okupilo se u subotu, 29. kolovoza na londonskom trgu Trafalgar pod krilaticom „Ujedinjeni za slobodu“. Što ovaj neodređeni slogan zapravo znači nije bilo nejasno samo prolaznicima, već je i nekoherentno variralo od sudionika do sudionika. Toliko je barem bilo jasno iz plakata, transparenata i majici kratkih rukava na kojima je bio izložena ružna mješavina aktivizama i uvjerenja, uključujući anti-maskere, teorije zavjere anti-vaxxera i one o 5G mreži, trumpistička QAnon meta-zavjera, pa čak i Britanska fašistička unija. Bilo je to ujedno i dosad najveće uprizorenje onoga što bih nazvao „kozmičkom desnicom“, rastućeg novijeg fenomena u sklopu kojega su new age, spiritualne i wellness zajednice prigrlile teorije zavjere ekstremne desnice.




Termin „teorija zavjere“ maglovita je i prijeporna fraza, kojom se na različitim razinama točnosti opisuje širok raspon ideja. Mnogi od blažih primjera sadrže neke elemente istine, no među glavnim govornicima na subotnjem skupu bio je David Icke, čovjek koji vjeruje da svijetom vlada tajna rasa kameleonskih ljudi-guštera iz svemira koji piju krv. Još su više uznemirujući bili brojni vidljivi izlošci sljedbenika QAnona, brzorastuće uradi-sam mreže teorija zavjere, utemeljene na ideji da Donald Trump provodi tajni rat protiv sotonističke, liberalne kabale dubokih državnih dužnosnika i dužnosnica koja koristi pedofiliju i žrtvovanje djece ne bi li kontrolirala svijet.

 

Unatoč ovoj blatantno apsurdnoj premisi, QAnon je nedavno pronašao nove sljedbenike među onima koji su nezadovoljni situacijom, ali nisu politički angažirani. Prethodnog su vikenda sljedbenici organizirali stotine okupljanja diljem svijeta, nastojeći privući nove pristalice naizgled bezopasnim heštegom #SaveOurChildren. Međutim, putanja kojom se ovaj pokret kreće daleko je od bezazlene. Među njezinim zajedničkim koordinatama je „Oluja“ („the Storm“), predstojeći biblijski konačni sud, tijekom koje će Trumpovi neprijatelji biti uhićeni ili smaknuti. Neki sljedbenici su se malo požurili, pa je tako QAnon već inspirirao desetke nasilnih incidenata, uključujući umorstvo.

 

U suočenju s ovakvim stvarima koje zvuče suludo, instinktivni odgovor većeg dijela ljevice jest da se osloni na obranu razuma i povezanih institucionalnih formi, poput znanosti i stručnosti. No, razmotrimo li prijašnje manifestacije istog refleksa, kao 2016. godine za vrijeme moralne panike oko „post-istine“, jasno je da ovdje postoje i neke zamke za ljevicu. Ovoga se puta moramo čuvati da ne upadnemo u zamku i naizgled se svrstamo na stranu establišmenta pod krinkom liberalnog razuma.

 

Budimo jasni: lijeva politika jest projekt razuma. Počiva na ideji da čovječanstvo, pod uvjetom da za to postoje pravi uvjeti, može iskoristiti razum kako bi bolje razumjelo svijet i kolektivno djelovalo na njegovoj promjeni. Ako ne vjerujete u tu mogućnost, onda ste konzervativni. Međutim, to ne znači da moramo prigrliti pojednostavljeno ili eterično poimanje razuma.

 

Premda i liberalizam vjeruje u razum, razlikuje se od ljevice u nekoliko važnih aspekata. Prije svega, dok liberalizam vjeruje da kapacitet za razum počiva u diskretnim, autonomnim pojedincima, ljevica tumači razum i kao kolektivni kapacitet. Dapače, korištenje razuma ima najveći potencijal utjecati na svijet kada postane kolektivni projekt u kojem, pod pravim uvjetima, te uz prave alate i organizaciju, može sudjelovati čitava populacija. I znanost i demokracija sadrže ovu ideju, ali je jasno da je trenutno ne utjelovljuju u potpunosti.

 

Primjerice, istina je da su financiranje, fokus, a stoga i znanstvena praksa distorzirani kapitalističkim porivom prema maksimizaciji profita i društvenih nejednakosti. Također je istina da je demokracija, kako je trenutno prakticiramo, ispražnjena i potkopava od bogatih elita koje se žele dodatno obogatiti. Međutim, ove elite nisu akteri koji slobodno biraju svoj put, prilagođavajući svijet svojoj volji. One su i same uhvaćene u dinamiku kapitala i njome potaknute. Većina ovoga odvija se na otvorenom, čak i ako se čini da se naša vlastita isprepletenost s kapitalom odvija izvna naših vlastitih leđa. To znači da ne možemo riješiti svoje probleme povratkom u svijet iz 2015. godine, ili kada je god već liberalni razum navodno posljednji put carovao. Stvari nisu funkcionirale ni onda te nam je potrebno nešto novo. Projekt ljevice je širenje razmjera kolektivnog razuma i njegovih demokratskih institucija.

 

Ova priča bit će kompleksnija od moralističke priče o dobru koje nadvladava zlo. Jednom kada prihvatimo da smo svi uvučeni u probleme s kojima se suočava cijeli svijet, njihovo rješavanje postaje puno zahtjevniji zadatak od pukog svrgavanja neke tajne kabale. Međutim, to ipak znači da možemo adresirati i ponuditi bolja objašnjenja i rješenja za stvarne svjetske probleme i iskustva zbog kojih ljudi mogu završiti u zečjoj rupi ekstremno desnih teorija zavjere.

 

To ne znači da razumom možemo razuvjeriti ljude od njihovih osiromašenih uvjerenja, barem ne na neki jednostavan način. Populariziranje lijeve analize može imunizirati ljude prije negoli se zaraze ovim idejama, no jednom kada se nakače na njih, postaju imuni na nas. Tako da bismo, dok razmatramo kako prekinuti reprodukciju ovih pokreta, također trebali i učiti od njih. Ne iz njihova sadržaja, već njihove forme.

 

QAnon podsjeća na masivnu igru roleplayinga u alternativnoj stvarnosti u kojoj sudionici moraju aktivno participirati u dešifriranju tragova. Ljudima je to uzbudljivo i izaziva popriličnu ovisnost. Svjetonazor QAnona pruža osjećaj zajednice i mesijanske agencije. Priče o sotonističkim elitama i reptilima koji sišu krv nekim pomažu pobjeći iz svakodnevnih realnosti života te iznova očuditi svijet. Ljevica mora u vlastitoj povijesti pronaći drugačije metode adresiranja takvih potreba. U konačnici, upravo je ljevica izumila moderne rituale kolektivnosti iz 19. i 20. stoljeća, a određene alate moguće je pronaći i u razigranoj kulturi hakiranja iz 1980-ih i 1990-ih. Takve taktike sigurno je moguće iznova osmisliti i strateški dizajnirati tako da uvijek vode natrag prema participativnom projektu kolektivnog razuma. QAnon je ukazao na dio teritorija na kojem će se voditi politička bitka u 21. stoljeću – vrijeme je da odlučimo zaigrati vlastitu igru.



Keir Milburn je autor knjige Generation Left i suvoditelj #ACFM podcasta. Najnovija epizoda #ACFM-a o slobodi nalazi se ovdje.
 

Izvor: Slobodni Filozofski

Sve vesti

AKTUELNO

Online - livelab.app 19.4.2021.

Ćitajuća grupa - Nije to taj kamen Sizife

Karakteristike distopijske literature, poput bezizlaza, paradoksa, apsurda i drugih obeshrabrujućih ali i na otpor motivišućih temata, čini se da su danas postale deo naše svakodnevnice. Razlike izmedju fikcije i realnosti sve su manje, a još samo poneki futuristički koncept nije ostvaren ili realno moguć.
Kulturni centar Rex 1.4.2021. - 15.12.2021.

NEZAVERENI u L.A. i BG / dekonstrukcija teorija zavere i lažnih vesti

Tokom ove godine Kulturni centar Rex će, uz pomoć gostiju iz SAD kao i konsultanata i saradnika iz SAD i Srbije, istraživati fenomene teorija zavere i lažnih vesti sa različitih teorijskih i praktičnih-aktivističkih tačaka gledanja i u različitim profesionalnim, medijskim i aktivističkim poljima.
Kulturni centar Rex 13.1.2021. - 10.6.2021.

Čitajuća grupa Dobar loš z(n)ao: „ŠTA DA SE RADI?“

Nakon čitanja i diskutovanja romana „Očevi i deca“ I. Turgenjeva, čitajuća grupa „Dobar, loš, z(n)ao“ počinje zajedničko čitanje i komentarisanje nekada nadaleko čuvenog i uticajnog a danas skoro zaboravljenog romana Nikolaja Černiševskog „Šta da se radi?“. Roman je pisan 1862-3. godine, tokom boravka Černiševskog u zatvoru, i kao odgovor na „Očeve i decu“. Zakratko je, zahvaljujući piščevoj dovitljivosti u predstavljanju problema emancipacije izmakao cenzuri, da bi ubrzo, svega nedelju dana nakon izlaska iz štampe, bio zabranjen a autor je prognan na 20 godina u Sibir zbog prethodnog političkog delovanja.