12. May 2021.

Svijet bruji o presudi iz Poljske: Zašto se autori kapitalnog djela o holokaustu moraju ispričati

Ovo je posljednji primjer kako poljska ultrakonzervativna vlast ušutkava kritičku misao kako bi obranila svoju verziju povijest

jutarnji.hr
Spomenik žrtvama varšavskog geta Hubert Mathis/Zuma Press/Profimedia

Sud u Varšavi naložio je da se dvoje povjesničara, autori znanstvene studije od 1700 stranica, ispričaju 81-godišnjoj Poljakinji jer su uvrijedili njenog ujaka. Filomena Leszczyńska je tražila da joj plate odštetu od 100.000 zlota (oko 22.000 eura), no sud je dosudio da joj moraju napisati pismo isprike i objaviti izjavu s isprikom na internetskim stranicama Centra za istraživanje holokausta. Također, u budućim izdanjima svoje 1700 stranica debele knjige moraju objaviti ispravljen verziju.

Presudu je osudio Židovski svjetski kongres, a osuđeni povjesničari najavili su žalbu.

Tisuće Poljaka u Drugom svjetskom ratu pomagalo je Židovima da se sakriju pred nacistima. Tisuće su sudjelovale na različite načine u zločinima protiv njih. Povjesničari Jan Grabowski i Barbara Engelking u "Noći bez kraja", studiji o ulozi Poljaka u nacističkim zločinima među ostalim su pisali o tome kako su Židovi iz sela Malinowa u istočnoj Poljskoj pred nacistima pobjegli u šumu. Skrivali su se tamo dok seoski načelnik nije prijavio nacistima gdje se skrivaju.

Grabowski je poljsko-kanadski profesor povijesti na kanadskom sveučilištu Ottawa, otac mu je preživio holokaust. Barbara Engelking povjesničarka je Poljskog centra za istraživanje holokausta. Zajedno su 2018. objavili opsežno djelo. Tužila ih je 81-godišnja Poljakinja, na sudu je svjedočilo 30 seljana Malinowa, piše New York Times.

Ušutkavanje kritičke misli

O bizarnoj tužbi pišu svi svjetski mediji, jer je to posljednji primjer kako poljska ultrakonzervativna vlast ušutkava znanost i kritičku misao kako bi obranila svoju, lakiranu verziju povijesti u kojoj su Poljaci jedino i isključivo nevine žrtve.

U normalnom svijetu ta bi tužba već davno bila odbačena, ali Poljska se više ne može smatrati normalnom demokracijom, rekao je uoči presude profesor Jan Grabowski za NYT. Vladajuća Stranka zakona i pravde (PiS) odlučna je braniti svoju verziju povijesti, pa izdajom smatraju svaku naznaku da su i pojedini Poljaci, kao i pripadnici brojnih drugih europskih naroda, pomagali nacistima prilikom izvršenja zločina. Na tlu Poljske ubijeno je najviše Židova u Drugom svjetskom ratu, Poljaci su s Ukrajincima dijelili žestoki antisemitizam. Prošle su godine promijenili zakon tako da seljaci iz Malinowa ne moraju plaćati sudske troškove za svoju bizarnu tužbu: oslobođeni su plaćanja sudskih pristojbi svi koji tuže zbog klevetanja i omalovažavanja "borbe poljske nacije protiv nacizma i komunizma".

Policija je nedavno pozvala na informativni razgovor urednicu web portala koji je objavio da je sudjelovanje Poljaka u holokaustu povijesna činjenica. Holokaust su organizirali njemački nacisti, ali su sudionici bili i drugi.

Knjigu Jana Grabowskog i Barbare Engelking osudio je poljski Institut za nacionalno sjećanje, osnovan da čuva i brani istinu o pravednom poljskom stradanju. Od 2018. njegova je službena funkcija da štiti "ugled Republike Poljske i poljske nacije". Agresivnim napadima na znanstvenike i sudskim procesuiranjem onih koji se usude propitivati crno-bijelu sliku poljske povijesti iz Drugoga svjetskog rata Poljska se, među ostalim, sukobila s Izraelom. Yad Vashem, izraelski memorijalni i istraživački centar za holokaust, osudio je poljski "ozbiljan napad na slobodno i otvoreno istraživanje", ističući da je neprihvatljivo ograničavati znanstvena istraživanja "sudskim ili političkim pritiskom". Poljska vladajuća stranka propisuje da se Poljsku ima tretirati isključivo kao žrtvu u Drugom svjetskom ratu i time, kažu kritičari, želi umanjiti sudioništvo Poljaka u nacističkim zločinima.

Koncentracijski logori

Poljska je uoči Drugoga svjetskog rata 1939. imala najveću populaciju Židova u Europi. U Poljskoj, u logorima poput Auschwitza i Treblinke, ubijeno je oko tri milijuna Židova, polovica od ukupno ubijenih šest milijuna Židova u cijeloj Europi. No, Poljska je bila okupirana, Poljaci nisu imali kolaboracionističku vladu koja bi surađivala s nacistima, ponosni su na svoj žestok otpor nacizmu i stradanja u borbi sa Sovjetima i nacistima. Otkako je PiS došao na vlast 2015. godine, vlada je uložila znatan novac u istraživanja i muzejske projekte kojima se Poljake predstavlja kao besprijekornu žrtvu i strogo osuđuje svako propitivanje takve nepomućene herojske slike.

Walentyna Golaszewska, 64-godišnja stanovnica Malinowa, kaže da je odrasla slušajući priče o tome kako su njezini baka i djed nosili hranu Židovima koji su se skrivali u šumi. Bila je šokirana kad je saznala da se tadašnjega gradonačelnika Edwarda Malinowskog tereti da ih je izdao nacistima, odnosno da je bio suučesnik u njihovu ubojstvu. "Mislila sam da je cijela priča nestala s generacijom mog djeda. Sve se dogodilo prije više od 70 godina i svi su sada mrtvi. Nitko od nas zapravo ne može znati istinu", kaže Walentyna Golaszewska. "Vrlo je teško objasniti zašto jedna osoba pomaže, a druga ubija", dodaje. No, Walentyna Golaszewska ne razumije ni to zašto je nećakinja ratnog gradonačelnika Filomena Leszczynska odlučila tužiti profesora Grabowskog i profesoricu Engelking zbog klevete. Od njih traži odštetu od 27.000 američkih dolara. Profesor Grabowski smatra da je sve krenulo od poljske Antidifamacijske lige, udruge koju financira država. Čelnik te lige Maciej Swirski rekao je za NYT da oni nisu digli tužbu, ali priznao je da je pomogao u podizanju tužbe: otputovao je u Malinowo da bi rekao gospođi Leszczynskoj da se u toj knjizi iznose laži o njezinu ujaku. I da je skupio novac kako bi se platilo njezine odvjetnike.

Greška u knjizi

Profesor Grabowski priznao je da je u knjizi pogriješio jer je u isti lik spojio dvojicu gradonačelnika Malinowa koji su dijelili isto ime Edward Malinowski. No, time je ujak gospođe Leszczynske bolje prošao jer su mu pripisana dobra djela koja je njegov mlađi imenjak napravio prema Židovima.

Činjenica je da su Poljaci užasno patili pod nacističkom okupacijom i ponekad pomagali Židovima, kaže za NYT David Silberklang, povjesničar iz Yad Vashema u Izraelu. Bila je to vrlo složena situacija, niti jedan ozbiljan znanstvenik ne bi rekao da je Poljska bila zla, da je bila potpuno ravnodušna prema sudbini Židova, kaže Silberklang.

Od 27.712 ljudi koje je Yad Vashem klasificirao kao pravednike među narodima - nežidove koji su riskirali kako bi spasili Židove tijekom holokausta - više od 7000 su Poljaci, mnogo više nego iz bilo koje druge zemlje. Poljsko herojstvo, međutim, koegzistiralo je ponekad s monstruoznim zločinima, piše NYT. Podsjećaju na slučaj iz sela Jedwabne: seljaci su zatvorili u staju više od 300 Židova iz sela i zapalili je. Svi su bili mrtvi. Takve činjenice vladajuća stranka ne želi čuti. "U tijeku je koordinirana kampanja za promjenu povijesti na način koji odgovara vladi", kaže povjesničar Yad Vashema Silberklang.

Sve vesti

AKTUELNO

Online - livelab.app 19.4.2021.

Ćitajuća grupa - Nije to taj kamen Sizife

Karakteristike distopijske literature, poput bezizlaza, paradoksa, apsurda i drugih obeshrabrujućih ali i na otpor motivišućih temata, čini se da su danas postale deo naše svakodnevnice. Razlike izmedju fikcije i realnosti sve su manje, a još samo poneki futuristički koncept nije ostvaren ili realno moguć.
Kulturni centar Rex 1.4.2021. - 15.12.2021.

NEZAVERENI u L.A. i BG / dekonstrukcija teorija zavere i lažnih vesti

Tokom ove godine Kulturni centar Rex će, uz pomoć gostiju iz SAD kao i konsultanata i saradnika iz SAD i Srbije, istraživati fenomene teorija zavere i lažnih vesti sa različitih teorijskih i praktičnih-aktivističkih tačaka gledanja i u različitim profesionalnim, medijskim i aktivističkim poljima.
Kulturni centar Rex 13.1.2021. - 10.6.2021.

Čitajuća grupa Dobar loš z(n)ao: „ŠTA DA SE RADI?“

Nakon čitanja i diskutovanja romana „Očevi i deca“ I. Turgenjeva, čitajuća grupa „Dobar, loš, z(n)ao“ počinje zajedničko čitanje i komentarisanje nekada nadaleko čuvenog i uticajnog a danas skoro zaboravljenog romana Nikolaja Černiševskog „Šta da se radi?“. Roman je pisan 1862-3. godine, tokom boravka Černiševskog u zatvoru, i kao odgovor na „Očeve i decu“. Zakratko je, zahvaljujući piščevoj dovitljivosti u predstavljanju problema emancipacije izmakao cenzuri, da bi ubrzo, svega nedelju dana nakon izlaska iz štampe, bio zabranjen a autor je prognan na 20 godina u Sibir zbog prethodnog političkog delovanja.