Eva Braun

Kulturni centar Rex | 27.4.1996.
Produkcija
B92
Organizacija
Cinema Rex
U organizaciji Radija B92, u subotu 27. aprila, odrzžan je koncert Eve Braun u Bioskopu REX, koji je trajao oko 75 minuta, sadržao oko 18 pesama, 2 bisa, mnogo vike, cike, hitova, milozvučnih-inteligentnih pesama, zvečećeg zvuka i dovoljno pozitivne energije da istog trena postane pravosnažni Zeitgeist najumornijeg grada na svetu. Milina je imati oko sebe skoro 500 ljudi koji sa osmehom na usnama znaju i pevaju gotovo sve pesme grupe na stejdžu...

Jagger je umeo da kaze da su The Beatles bili najbolji bend u vreme dok su svirali u klubu Cavern. Eva Braun je te večeri u REX-u zvučala kao najbolji bend na svetu iako nije bilo bitno koliko je to istina. Bitno je samo praktično uverenje prisutnih u REX-u koji su bili svedoci nečega što bi u normalnim zemljama trebalo da bude opšta kultura življenja - pop koncert, i to ne običan, već mainstream pop koncert


Eva Braun su svoj regularni nastup završili posle 60 minuta repertoara prvog (Prisluškivanja) i drugog albuma (Pop Music). Dovoljno da niko u sali ne oseti bolove u kičmi ili nogama. Vreme koncerata od preko dva sata kao da je postalo demode. Eva Braun su to pravilno pokazali, sve vreme ostavši verni pop koncertu u žanru (ili metažanru) pop pesme koji je ostao zaturen negde sredinom sedamdesetih, s pokušajima povampirenja tokom osamdesetih, da bi devedesetih dostigao kulminaciju u ostatku sveta. U tom smislu, rok muzika u Jugoslaviji zrela je za svoju redefiniciju, gde ce frustracija tanatosom, kolektivna destrukcija ili kipući agnst biti zamenjen pastoralom emocija, lakim flertom, pozitivnom stranom ljubavi i tek ponekim britkim poigravanjem sa mračnom stranom, koja se na koncertu Eve Braun zvao Cabaret Noir i označavao početak prvog bisa, gitar-glas.


U tom smislu koncert u Bioskopu REX jeste pokazao mitska stremljenja glavnog grada, koji mogu biti slični (ako baš i mora) i jeresnom pominjanju izlizanog značaja pocetkom osamdesetih. A Eva Braun su nedvosmisleno dokazali da nisu nikakav retro već zaseban kosmos , moralna obaveza i etička potreba svakog ko je otkrio da pop muzika ne moze spasti svet, već ga može i mora učiniti lepšim.
Aleksandar S. Janković (Vreme zabave, jun '96. str 57)