Srijeda ujutro 22. septembra 1999. počela je kao bilo koji drugi dan u sudnici Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu. Toga dana se sudilo Goranu Jelisiću, Srbinu iz Bosne i Hercegovine. 

Toga se dana nije pokušavao šaliti. Znao je da će uskoro u sudnici biti prikazane fotografije na kojima se plastično vidi kako Jelisić ubija čovjeka. 

U deset minuta iza deset sati zamolio je prisutne da sjednu i da se uvede optuženik. U sudnicu je ušao 31-godišnji Goran Jelisić u zelenkastom pletenom džemperu, plahog izraza lica. Potom je sudac Jorda pozdravio – uobičajenim redoslijedom – prevoditelje, tužiteljstvo, obranu i optuženika. Do tada je suđenje Jelisiću trajalo već gotovo godinu dana. Jelisić se izjasnio krivim, među ostalim, za ubojstva 13 ljudi za vrijeme rata. Tužitelj Geoffrey Nice nastavljao je prethodnog dana započeto ispitivanje haškog istražitelja Bernarda O’Donnella. Potom je na mjesto svjedoka došao drugi istražitelj tužiteljstva, Paul Anthony Basham. 

I O’Donnell i Basham su godinu ranije iscrpno ispitivali Gorana Jelisića u sklopu istrage. Između 25 i 30 sati ukupno. Prije nego što tog jutra u sudnici budu prikazane fotografije, zavedene kao dokazni predmeti pod oznakom P67, sudac Jorda upozorio je prisutne posjetitelje da su snimci uznemirujući i savjetovao onima osjetljivijima da napuste prostoriju.