KOSA POSVUDA

Knjiga je objavljena kao šesta u ediciji do-des-ka-den izdavačke kuće LOM iz Beograda https://www.facebook.com/pages/LOM/75403271563.
Tea Tulić (Rijeka, 1978.) u leto 2011. objavila svoju prvu knjigu, fragmentarni roman „Kosa posvuda". Ovim romanom je osvojila nagradu Prozak koju dodeljuju časopis Zarez i izdavačka kuća Algoritam za najbolji neobjavljeni rukopis u kategoriji autora do 35 godina. Tokom svog rezidencijalnog boravka u oktobru u Beogradu, Tea Tulić je radila na svojoj novoj knjizi, ali je i vodila blog koji se može čitati na sajtu programa http://kucazapisce.krokodil.rs/blog/ . Jedan od ciljeva ovog programa je i da autori iz regiona uspostave kontakte sa beogradskim izdavačima, pa je tako Tea Tulić na ovogodišnjem Sajmu knjiga promovisala srpsko izdanje svoje knjige „Kosa posvuda" u izdanju kuće LOM.

Citat iz knjige:
U srednjoj školi i oko nje bilo je puno zgodnih momaka. Promatrala sam ih s prozora kako tjeraju loptu i moju pubertetsku tugu. Učinilo mi se da je Bog, moj zaručnik, nekako star. Zato sam ga stavila na čekanje. Dok ne ostarim i ja pa da imamo o čemu razgovarati."

Kritičari o knjizi:
Nela Valerjev Ogurlić (Novi list): ""Tea Tulić u knjizi prepliće motive sadašnjosti i prošlosti, pa središnju liniju zbivanja prate reminiscencije iz djetinjstva, prisjećanja na kućne ljubimce koje je pokopala i druge smrti koje je doživjela u krugu obitelji i poznatih osoba. No unatoč teškoj temi, njezina knjiga nije mračna, već prožeta s puno humora, britkih, lucidnih zapažanja i duhovitih situacija, koje su pomogle da se odmakne od patetike, čemu su poslužile i škrte rečenice.
U pripovijedanju autorica se služi dječjom perspektivom, koja je uvijek nekako prirodna kada djeca govore o roditeljima, ali kako bolest odmiče i majka onemoćava, uloge majke i djeteta se polakomijenjaju, pa kći preuzima skrbništvo za majku. Glavni likovi su ženski - nona, majka i kći - i nemaju osobnih imena.
'Imena im nisam htjela izmišljati jer nas u životu često definiraju upravo uloge koje imamo kao kćeri, majke, sestre, očevi... Pitanje je što smo bez njih' , rekla je Tea Tulić koja je teško razdoblje majčine bolesti opisala kao iskustvo koje nas pretvara u sijede ljude, a istodobno se iznutra osjećamo poput trogodišnjeg djeteta."

Vladimir Arsenić (E novine): "Knjiga Kosa posvuda Tee Tulić je vrhunsko prozno delo. Bez obzira na težinu teme sa kojom se bori, radi se o prozi napisanoj sa naizgled užasavajućom lakoćom. To je uspeh koji bi teško postigli i mnogo poznatiji umetnici/e od nje."

Jagna Pogačnik (Jutarnji List): „Kosa posvuda" jest u prvome redu knjiga o bolesti i smrti bližnjih, ali više od 'jake' teme u njoj fasciniraju britka i inteligentna zapažanja, lucidnost u promišljanju života i teksta i pripovjedna vizura u kojoj uza svo 'crnilo' ima mjesta čak i za humor. Jaka tema, jake emocije, znalačko baratanje njima i odlično odabrana forma pripovijedanja čine ovu, formatom malu, doista velikom knjigom.