5. Dec 2022.

100 godina fašizma: Tko je “izmislio” mjere štednje?

I napokon iz rasprave o fašizmu eliminirati njegovu navodnu anti-civilizacijsku karakteristiku. Jer se jedino i danas tako možemo boriti protiv njegovih inačica ili njime inspiriranih politika. Društvena cijena pojednostavljenih parola je previsoka.

IZVOR: https://www.bilten.org/
Slika Benita Musolinija, nedavno uklonjena iz italijanskog Ministarstva ekonomije

Krajem prošlog tjedna nizom se historiografskih, analitičkih i moralističkih intervencija u zapadnom medijskom ekosustavu obilježilo “100 godina fašizma”. Za nastanak fašizma se, dakle, uzima poznati Marš na Rim i Mussolinijevo preuzimanje vlasti 29.10.1922. Kako to već ide s obljetnicama, dobar dio spomenutih intervencija prvenstveno se potrudio podsjetiti čitateljstvo na povijesni kontekst i samu dinamiku preuzimanja vlasti. Oni nešto ambiciozniji autori, a takvih nikad ne nedostaje kad je draž povijesnih paraleli u igri, pokušali su ponuditi odgovore na značaj te obljetnice u našem suvremenom političkom kontekstu. U prilog takvoj raboti sigurno je išla i nedavna pobjeda “postfašističke” stranke na talijanskim izborima.

U više smo navrata na ovim stranicama podsjećali na sva politički sporna i analitički nedostatna baratanja pojmom fašizma. Ne zato što znamo tajnu njegova ispravnog korištenja već zato što sam pojam ima svoju povijest etabliranja u nadležnog za sve međuratne režime, uključujući i njemački nacizam. Ta se “standardizacija” dogodila 50-ih godina prošlog stoljeća u političkim znanostima i nije samo otežala nijansiranje u historiografskom smislu već je učinila i pojam elastičnijim u redovitoj političkoj upotrebi. Riječ je o uobičajenoj dinamici u odnosu jezika i društva: apstrahirani pojmovi teško mogu “pratiti” kompleksne društvene promjene, a da i ne govorimo o političkoj (zlo)upotrebi tih samih pojmova. Značenjsko kaskanje nekih pojmova često je problem isključivo za one koji se profesionalno bave tim pojmovima, međutim društvena cijena rasprave o “pravom” značenju fašizma prilično je značajna i opreza nikad dosta.

Zato ćemo se u ovoj krajnje parcijalnoj i skicoznoj rekapitulaciji važniji priloga obilježavanju stote obljetnice nastanka fašizma dotaknuti samo jednog aspekta. Naime, pored samog rata u Ukrajini i dostupnosti energenata, goruće globalno politekonomsko pitanje je ono inflacije. Ili konkretnije: koji je najbolji i najpouzdaniji mehanizam zauzdavanja inflacije? Među centralnim bankarima i renomiranim ekspertima polako se uspostavlja konsenzus. Najadekvatnija reakcija je izazivanje recesije i nezaposlenosti podizanjem kamatnih stopa. Dakle, potrebno je podnijeti žrtvu kako bi se problem riješio. Političke elite nisu najsklonije toj opciji jer će posljedice podnijeti oni, a ne centralni bankari i stručnjaci. No, proces političkog i ekonomskog discipliniranja radnog naroda i dalje ostaje prva opcija.

Sad je prva opcija, ali kad se prvi put pojavilo u ovakvom obliku? Političko i ekonomsko discipliniranje radne većine aranžirano ekonomskog ekspertizom nije samo odjednom palo s neba kao prirodna reakcija vladajućih klasa. Drugim riječima, netko je te mehanizme morao izmisliti. Relevantna povijesna istraživanja upućuju na to da su prvi put u obuhvatnoj mjeri provedena u fašističkoj Italiji. Naime, uspostavu autoritarne vlasti i represiju prema sindikatima, socijalistima i ostalim nepoćudnim faktorima, pratila je i implementacija onih ekonomskih mjera koje ćemo kasnije znati kao “mjere štednje”. Provodili su ih liberalni ekonomisti u tadašnjoj Mussolinijevoj vladi, a pozdravljali uvaženi talijanski liberali poput Bennedeta Crocea i Luigija Einaudija, kao i kompletna britanska poslovna štampa. Vrijedan prilog toj raspravi nova je knjiga Clare Mattei, naslova “The Capital Order: How Economists Invented Austerity and Paved the Way to Fascism” (Poredak kapitala: Kako su ekonomisti izmislili štednju i utrli put fašizmu) koja je i ponukala određeni broj autora, uključujući i samu Mattei, da stotu godišnjicu pojave fašizma obilježe upravo tako da upozore na presudnu ulogu mjera štednje i ekonomske discipline u njegovu nastanku.

Na prvu se čini da nam ovakav tip analiza olakšava posao na ljevici: nema razlike zapravo između kapitalizma (neoliberalizma) i fašizma, sve su to samo različiti inačice istog zla. Kad bi to bilo tako jednostavno ljevica ne bi nikad silazila s vlasti. I ne bi današnji liberalni politički i medijski establišment bio toliko frustriran Trumpom i sličnim političkim pojavama. U međuratnom periodu su ekonomske i tradicionalne političke elite predale vlast Mussoliniju i Hitleru jer u njima vidjele mehanizme stabilizacije vlasti i ekonomije. Što zbog kriza, rasta demokracije i snažnog socijalističkog pokreta. Nije isto upravljati kapitalističkim ekonomija u krizi u autoritarnom i demokratskom režima. Danas im ta fašistička pomoć ne treba jer je intenzitet klasnog rata prilično nizak.

Ali osnovni motiv neoliberalne ili ordoliberalne političko-ekonomske misli ostao je isti i radi se o izolaciji ekonomije od demokracije: od zahtjeva za radničkim pravima, za upravljanje ekonomijom na način da odgovara društvenim potrebama i za kolektivnim odlukama o investicijama i distribuciji viškova. U političkim periodima u kojima to nije izvedivo “normalnim” putem i fašistička opcija je prihvatljiva. I zato je važno precizno proučavati povijest nastanka fašizma i probleme za koje je nudio odgovore. I napokon iz rasprave o fašizmu eliminirati njegovu navodnu anti-civilizacijsku karakteristiku. Jer se jedino i danas tako možemo boriti protiv njegovih inačica ili njime inspiriranih politika. Društvena cijena pojednostavljenih parola je previsoka. Isti je slučaj i s obrnutom taktikom, koalicijom s liberalnim elitama kad je u pitanju prijetnja s krajnje desnice.

Sve vesti

AKTUELNO

Zoom link: https://us02web.zoom.us/j/86863549687 25.11.2023. - 25.11.2023.

Dragomir Olujić Oluja: DA LI JE ILI NIJE, KOLIKO I KAKO I ZAŠTO, U SFRJ BILO SLOBODE GOVORA?

Subota 25. novembar, 12h U okviru projekta TE(RIT)ORIJE ORVELIJANSKOG održaće se predavanje i konsultacije sa Dragomirom Olujićem Olujom, politologom, novinarom i dugogodišnjim političkim aktivistom u SFRJ. Razgovor će se voditi putem ovog Zoom linka: https://us02web.zoom.us/j/86863549687
Kulturni centar Rex 13.10.2023. - 13.10.2023.

GDE SU BILI ŠTA SU RADILI Gordana Novaković i Mark Brogan: Beograd-London-Beograd-London

Naši gosti u petak od 18-20h biće dvoje umetnika/putnika/namernika/rezidenta koji će sa publikom i međusobno podeliti utiske i iskustva odlazaka, boravaka, rada i povrataka u/iz Beograd/a i London/a. Ilustracija: Fugue, Art and Science Collaborative Project http://fugueart.com/
Kulturni centar Rex 4.9.2023. - 31.1.2024.

Projekat Re: TE(RIT)ORIJE ORVELIJANSKOG

Пројекат ТЕритОРИЈЕ ОРВЕЛИЈАНСКОГ бави се истраживањем и критичким преиспитивањем разних облика наслеђа Орвеловог романа „1984“, као и самог термина/појма „орвелијански“ у локалној и глобалној медијској, културно-уметничкој и теоријској сфери. Пројекат се одвија кроз низ активности које се базирају на теоријској припреми кроз широј публици прилагођена предавања, семинаре, стручне консултације и радионице. Учесници и сарадници пројекта прикупљају, истражују, критички и иновативно евалуирају и (ре)интерпретирају историјске и савремене уметничке, медијске и теоријске садржаје који се, оправдано или не, доводе у везу са појмом „орвеловског“. Циљ је унапређење и афирмацијa критичких знања и интересовања јавности и публике за пројектну тему и различите за њу везане проблеме: - наслеђе борбе за слободу говора, улоге и одговорности медија у условима историјских или савремених притисака, диктата, разнх облика ауторитаризама; - преиспитивање улоге уметности културе у успостављању и супротстављању „режима истине“; - представљање, интерпретација, критичко коришћење културног наслеђа Србије и Југославије из ове области („дисидентска“ и „државна“ култура и уметност, различите тенденције и схватања слободе медија); - критичко преиспитивање политичких култова, интерпретативних догми и културних стереотипа као ослонаца како историјских тако и актуелних идеолошких наратива