Dan bijelih traka: Komemoracija neizrecivog i zajednica kao lijek
Stradanje naših zajednica je istorija koja to još nije postala, kako je primijetila Mina Vidaković iz SENSE centra. Zato održavanje Dana bijelih traka u Prijedoru nije pitanje utvrđivanja činjenica, jer su one dostupne svakom ko želi da ih pronađe i razumije. Raštrkane su po sudovima, centrima za nestale, masovnim grobnicama, ličnim istorijama stradanja, ali su i dalje dostupne svakom razumnom tragaču za materijalnim i nematerijalnim dokazima da smo stradali. To je dan kada se okrećemo zajednici, svojim stradalim (svako ko je nedužno stradao trebalo bi da je „naš“), kada u nedostatku spomenika i dalje ostavljamo ruže i ponavljamo imena stradale djece...

... Zato nas zanima ispravka nepravde koju svake godine u ovom gradu iznova činimo našoj djeci. Zbog koje nas nekolicina svake godine šeta i ostavlja ruže na trgu. Zbog koje svake godine moramo braniti naše časne namjere i želju da Prijedor dobije spomenik ubijenoj djeci. Naši ratovi (da, to su naši ratovi kao što su i djeca naša) nisu slučajno ubili stotinu dvoje djece u Prijedoru. Iako su ona imala tu nesreću da stradaju, ovi su ratovi ubili budućnost i mnoge druge prijedorske djece. Zato se godinama okupljamo u zajednici, ostavljamo ruže na trgu i ponavljamo njihova imena.
Piše: Zoran Vučkovac, član inicijative „Jer me se tiče“, suosnivač Banjalučkog socijalnog centra (BASOC), doktorand sociologije na Univerzitetu u Gisenu. Završava tezu o isprepletenoj istoriji rada u tranziciji i politika sjećanja u poraću u Bosni i Hercegovin
Ceo tekst možete pročitati na ovom linku
Najnovije vesti
-
23. Nov 2023.
Prečnik bombe
AKTUELNO
Dragomir Olujić Oluja: DA LI JE ILI NIJE, KOLIKO I KAKO I ZAŠTO, U SFRJ BILO SLOBODE GOVORA?
GDE SU BILI ŠTA SU RADILI Gordana Novaković i Mark Brogan: Beograd-London-Beograd-London
Projekat Re: TE(RIT)ORIJE ORVELIJANSKOG
