Jednog od onih dana lepio sam, lepio, raspadajući svet…” insistira Miomir Moca Jeremić na ovakvom početku teksta... i zaista, može se reći da je svojim radom u devedesetima on posmatrao i zapunjavao prostor između dve naporedne svesti, one o snazi i utemeljenosti sveta-sistema i one o njegovom nadolazećem neminovnom slomu.