Čini se da postoji korelacija između najgorih izbijanja pandemije Kovida 19 i prisustva desničarskih političara blisko povezanih sa religioznim fundamentalistima. Ovi fundamentalisti često odbacuju darvinističku prirodnu selekciju. Međutim, ako njih ne interesuje evolucija, evolucija je ipak vrlo zainteresovana za njih. Zbog kratke generacije virusa možemo vidjeti prirodnu selekciju kako se odvija u stvarnom vremenu a ne tokom hiljada godina. Ovi glupi buržoaski političari su potpuno nesposobni da razumiju evoluciju neobičnog koronavirusa čiji su rezultati milioni mrtvih. Prijetnja novog soja je direktni rezultat ovog neuspjeha.

Donald Tramp, Žair Bolsonaro, Narendra Modi i Boris Džonson slijede neki oblik "prirodnog imuniteta" ili se samo oslanjanju na vakcine. Oni ostavljaju da se zaraza divlje širi kroz populaciju. Problem sa ovim pristupom je taj što su vakcine napravljene na osnovu prošlogodišnjeg soja virusa. Ovo je kao kad bi se generali iz Drugog svjetskog rata borili konjima. Evolucija je uspoređena s Crvenom kraljicom iz Alise iza ogledala koja je rekla: "Potrebno je trčanje da biste ostali na istom mjestu." Prirodna selekcija rezultira trajno pokretnom metom, dok su naši nesretni vladari zaglavljeni u rovovima pokušavajući pobijediti u posljednjem ratu, bez brige o broju žrtava koje pretrpe njihove trupe.

Kratka lekcija o prirodnoj selekciji

Prirodna selekcija je ništa više nego metod objašnjavanja kako se populacije organizama mijenjaju u odnosu na svoju okolinu i za opisivanje kako nastanu i nestanu strukture i strategije koje koriste živi organizmi. Evolucija kroz prirodnu selekciju je slijepi i nevođeni proces koji se pojavljuje u bilo kojoj populaciji koja slijedi tri stvari:

1. Varijacija

2. Selekcija

3. Nasljedstvo

Varijacija znači da u populaciji mora postojati raznolikost različitih struktura ili strategija. Ako ne postoji varijacija, onda prirodna selekcija nema na osnovu čega da djeluje. Selekcija znači da se daje prednost podskupini ovih strategija i da imaju veću stopu opstanka ili plodnosti (plodnost, stopa reprodukcije) u odnosu na druge vrste. I nasljednost znači da jedinke u sljedećoj generaciji moraju biti sličniji preferiranim tipovima od prethodne generacije.

Na primjer, predak slonova prilagođen na život u Africi se nađe u hladnijoj klimi. Može postojati varijacija u dlaci među jedinkama. Jedinke sa više dlaka će preživjeti i stvoriti više potomaka nego one jedinke sa manje dlaka. Prosječna dlakavost populacije povećavat će se dok se ne iscrpe dostupne varijacije, energetska ili druga fizička ograničenja suvišne dlakavosti ne budu štetnija od koristi toplinske izolacije.

Slika 1: Prirodna selekcija

Možemo zamisliti situaciju gdje se prirodna selekcija ne pojavljuje: recimo boja očiju kod ljudi. Ovdje imamo situaciju gdje postoji varijacija i nasljedstvo, ali koliko znamo ne postoji selekcija. Pokušajmo zamisliti rast biljaka u područjima promjenljive Sunčeve svjetlosti. Biljke sa više svjetlosti rastu veće nego one u tamnijim područjima. Ovdje imamo i varijaciju i selekciju, ali ne i nasljedstvo jer su razlike okolišne a ne genetske.

Izvinjavamo se na ponavljanju ovih osnova, ali ove važne primarne principe očito u kapitalističkim društvima ne razumiju bogati i moćni.

Evolucija u stvarnom svijetu je mnogo kompleksnija nego što smo opisali gore. Geni programiraju proteine koji obavljaju specifične radnje. Na primjer, novi koronavirus ima genetsku informaciju koja određuje strukturu spajk proteina (eng. spike = šiljak prim. prev.) koji omogućuje ulazak virusa u ćeliju domaćina. Takvi proteini su tipično visoko prilagodljivi svom zadatku i promjene u njihovoj strukturi će dovesti do njihove nefunkcionalnosti. Ovo nas dovodi do kontradikcije: dok je genetska varijacija sirovi materijal za prirodnu selekciju, u prilagođenoj populaciji 99,9% procenata mutiranih jedinki su manje prilagodljivi nego njihovi roditelji. Organizam koji može sniziti stopu mutacija će imati uspješnije potomstvo nego organizam sa mnogo mutiranih potomaka. Organizmi sa nižom stopom mutacije će zato imati porast učestalosti u populaciji.

Evolucioni genetičari koriste termin "sposobnost" da izmjere uspjeh nekog organizma ili prilagođavanje. Prilagođene populacije imaju nizak stepen varijacija oko prosjeka maksimalne sposobnosti. Ali šta ako postoji još jedno uređenje spajk proteina koji je potencijalno više efikasan pri ulasku u ćeliju nego staro uređenje? I šta ako ova struktura proteina nije samo obična promjena stare strukture (kao što smo vidjeli na primjeru više i manje dlakavosti)? Ovo nas dovodi do koncepta vrhova i nizina sposobnosti, drugačije poznatih kao krajolik sposobnosti.

Na drugoj slici vidimo da postoje dva genotipa (genetski skup) koji mogu enkodirati dva različita uređenja spajk proteina koji su lokalni vrh sposobnosti. Ali jedan vrh sposobnosti je viši od drugog. Zamislimo tri različite populacije (A, B, i C) koji počinju sa dva različita genotipa. Veličina krugova označava stepen varijacije unutar populacije.

Slika 2: Krajolik sposobnosti

Populacija A je blizu svog vrhunca i ako ima nizak nivo varijacija onda se neće moći razviti jer će sve mutirane jedinke imati manju sposobnost nego prosjek. Populacija B je daleko od svog vrhunca, ali se može razviti samo u smjeru nižeg vrhunca. Nemoguće je za populaciju B da ide u drugom smjeru jer je u suprotnosti sa uslovima razvijanja "niže sposobnosti". Populacija C je na drugoj strani nizine sposobnosti i slobodna je da se razvije u najviši vrhunac sposobnosti. U ove tri populacije sa niskom varijacijom samo je jedna populacija slobodna da se razvije u najviši vrhunac. Ako je ovo najviši vrhunac SARS-CoV-2 to bi moglo značiti povećanje infekcije i širenja u ljudskoj populaciji.

Da bi dostigli maksimalnu potencijalnu sposobnost i preskočili nizinu sposobnosti, populacije A i B moraju povećati varijacije. Ovo bi im donijelo jedinke sa druge strane nizine. Jedan od načina za povećanje varijacije je povećanje stope mutacije. Ali kao što smo već objasnili, visoka stopa mutacije teži da stvori mutante manjih sposobnosti nego roditelji. Kako će naša virusna populacija riješiti ovaj problem i uništiti živote miliona ljudi?

Virus traži pomoć desničarskih političara koji dozvoljavaju masovno širenje starog soja. Povećana populacija je način za virus da proizvede ekstremnije jedinke i preskoči nizinu sposobnosti.

Slika 3 pokazuje dvije populacije sa istim prosječnim genotipom, istom stopom mutacija i zbog toga istom statističkom devijacijom genotipa. Jedna populacija je velika, druga mala. Kao što vidimo, velika populacija ima više ekstremnih jedinki koje mogu biti na drugoj strani nizine sposobnosti. One se dalje mogu razvijati i postati novi infektivniji soj virusa.

Slika 3: Povećana populacija i ekstremne jedinke

Način da se spriječi pojava novih sojeva virusa koji će ubiti više ljudi je da se zaustavi prirodna selekcija. Najlakši način zaustavljanja evolucije je održavanje niske veličine populacije. Moramo ograničiti varijaciju koja je sirovi materijal prirodne selekcije i spriječiti pojavljivanje ekstremnih jedinki. Politički ovo znači da je prioritet u smanjenju širenja virusa a ne u održavanju korporativnih profita. Ovo je izbor koji kapitalistički političari nemaju volju da donesu.

Životni ciklus SARS-CoV-2

Genetički materijal koronavirusa se sastoji od samo jednog lanca RNK, koji ima 30 000 baza (približno 10 000 puta manje od genoma sisara ili 100 puta manje nego bakterija). Sastoji se samo od 12 funkcionalnih gena koji proizvode proteine i omogućavaju replikovanje virusnog RNK-a, formiraju membranu koja okružuje RNK, spajk protein koji omogućava ulazak u ćelije domaćina, i druge proteine koji omogućavaju virusu da izbjegne odgovor imunog sistema i da se efikasnije širi. Svi ovi geni su mogući dijelovi gdje prirodna selekcija može djelovati, a proteini koje kodiraju su moguće mete za imuni odgovor koji rade vakcine.

Sekvenciranje genoma je otkrilo da virus koji izaziva Kovid-19 ima 98% sličnosti sa virusom šišmiša. Šišmiši i koronavirus vjerovatno imaju hiljade godina paralelne evolucije i zajedničkog prilagođavanja. Zato kada se šišmiši inficiraju oni ne budu više bolesni nego ljudi od obične gripe. Ali prelaskom sa šišmiša na ljude, mi smo postali nova okolina za virus i njegovo prisustvo stvara novu okolinu za nas. Povećana smrtnost ljudi u odnosu na gripu je povezana sa činjenicom da mi imamo vrlo malo prilagodljivosti na SARS-CoV-2.

Trampovi teoretičari zavjere i sinofobični rasisti su stvorili mit da je Kovid-19 stvoren u vuhanskoj laboratoriji ili od jedenja šišmiša. U posljednje vrijeme takvo idejno smeće za imperijalističke svrhe koristi i Džo Bajden. Ova "teorija" je vrlo malo vjerovatna jer bi miješanje laboratorijski napravljenog virusa, virusa iz šišmiša i ljudi bilo vrlo lako prepoznato u analizama. Malo je vjerovatno da je virus na ljude prešao direktno sa šišmiša. Mačke i psi takođe mogu biti zaraženi i prenijeti virus na ljude.

Glavni način ljudske infekcije je bliski kontakt sa aerosolima zaražene osobe u kojima se nalaze virusne čestice. Fabrike, skladišta, javni saobraćaj, loši stambeni prostori su savršena okolina za širenje virusa, a baš u takvim prostorima kapitalisti tjeraju radnike da žive i rade.

Kada se nađu u tijelu, virusi moraju izbjeći imuni odgovor organizma. Ovaj imuni odgovor može biti opšti kao protiv svih uljeza u tijelu ili mogu postojati antitijela koja targetiraju specifične virusne antigene. Virus ulazi u ćeliju domaćina sa spajk proteinom (ključ) koji se kači za ćelijski receptor (brava). Kada je unutra, virus preuzima mašineriju i resurse ćelije domaćina kako bi proizvodio virusne proteine i RNK. Novostvoreni virusi otpadnu kako bi inficirali druge ćelije ili cijela ćelija pukne oslobađajući veliki broj virusa. Zaraženi pojedinac disanjem izbacuje virusne čestice koje inficiraju druge ljude.

Prirodna selekcija potencijalno djeluje u svim fazama životnog ciklusa virusa: od pojačane aerosolizacije, napada na imuni sistem, do efikasnijeg ulaska u ćelije, pa do ubrzane replikacije. Na primjer, virus može proizvesti molekul koji iritira pluća kako bi omogućio kašljanje i ubrzano širenje. Prekidanje nekih od koraka životnog ciklusa virusa je cilj imunog sistema, antivirusnih lijekova i vakcina.

Slika 4: Životni ciklus SARS - CoV - 2 Izvor: Colin D. Funk, Craig Laferrière, and Ali Ardakani

Važno je napomenuti da virus ne pokušava aktivno da nas ubije, kao što ni kapitalisti namjerno ne pokušavaju da unište prirodnu okolinu - to je samo nesrećni propratni efekat profitiranja. Virus se replicira najbrže što može i mi smo njegovo prirodno stanište. Previše smrtonosan virus je primjer loše selekcije jer će domaćin prebrzo umrijeti i neće stići zaraziti druge. Asimptomatski pojedinci su idealni domaćini za virus jer ljudi ne znaju da su zaraženi i mogu vrlo lako zaraziti druge ljude. Ali kao što smo gore objasnili, niti ljudi niti virusi trenutno nisu dobro prilagođeni jedni na druge i zato imamo visoku stopu smrtnosti. Ova stopa smrtnosti je povećana kod siromašnih pojedinaca i pojedinaca izloženih rasizmu, životu u lošim stambenim objektima i lošom ishranom, kao i neredovnim spavanjem zbog rada u smjenama. Svi ovi efekti kapitalizma rezultiraju u najgorim ishodima u zavisnosti od klase.

Kako funkcionišu vakcine?

Vakcine su razvijane kako bi se borili protiv virusa. Postoje dva glavna tipa vakcina, jedne zasnovane na informacionoj RNK (Moderna, Fajzer) i druge zasnovane na genetski modifikovanim i umrtvljenim DNK baziranim virusima (AstraZeneka, Džonson i Džonson). Oba tipa vakcina targetiraju spajk protein SARS-CoV-2. DNK vakcine funkcionišu ubacivanjem genetskog koda za sintezu spajk proteina u oslabljenom virusu gripe. Ovaj bezopasni virus inficira ćelije i stvara spajk protein na iRNK koja onda stvara spajk protein. Vakcine zasnovane na iRNK stvaraju isti protein direktno bez da moraju biti prenošene virusom gripe.

Suprotno od antivakcinalnih teorija zavjere, ne postoji način da vam ove vakcine izmjene DNK. Nakon primanja vakcine postoje simptomi slični prehladi i rijetki krvni ugrušci  u DNK vakcinama jer na nesreću neki ljudi imaju prejaku reakciju imunog sistema na umrtvljeni virus gripe.

Kada vakcine stvore spajk protein u tijelu, ovi proteini se bukvalno pojavljuju na površinama ćelija. Imunološke ćelije reaguju sa ovim proteinima kako bi naučili kako izgledaju i bili spremni da ih napadnu kada se ponovo pojave u organizmu. Većina vakcina trenutno zahtjeva dvije doze kako bi se zadržao ovaj imunološki odgovor, tj. da odbrambene ćelije ne zaborave kako ovi proteini izgledaju.

Korporativni propagandisti slave brzu proizvodnju vakcina zbog inovativnosti kapitalizma. Ali to je daleko od istine. Više od 90% finansiranja i istraživanja kako bi se razvile vakcine potiče iz javno finansiranih univerziteta. Samo je posljednji korak privatizovan i predan u ruke korporativnom profitu. Štaviše, kapitalističke vlade naruče vakcine bez obzira na njihovu efikasnost i zato postoji vrlo nizak rizik po korporacije. Ove privatne korporacije namjerno ograničavaju prava intelektualnog vlasništva i proizvodnju kako bi ograničili dostupnost i povećali cijene. Oni zarađuju milijarde dok kao taoce drže živote radnih ljudi. Ovo je u direktnoj suprotnosti sa načelima naučnih otkrića koja su zasnovana na dijeljenju znanja i saradnji. Širom svijeta postoji hiljadu potencijalnih mjesta proizvodnje koja stoje prazna jer nemaju licencu za proizvodnju vakcina.

Kapitalističko usko grlo u proizvodnji vakcina kombinovano sa profitom korporacija i vladama koje tjeraju radnike u zarazne prostore i vakcinalnim nacionalizmom koji ograničava imunizaciju u siromašnim zemljama, znači da će virusne infekcije nastaviti da eksplodiraju u različitim zemljama. Velike populacije, kako smo već objasnili, je način virusa da dobije bitku sa prirodnom selekcijom. Zato i vidimo pojavu opasnih novih sojeva.

Dok korporativni propagandisti slave privatnu proizvodnju vakcina, u stvarnosti 90% finansiranja i istraživanja organizuje država Izvor: Ministarstvo odbrane SAD

Neko će pomisliti da je pojava novih sojeva dovela do zabrinutosti farmaceutskih korporacija. Stvar je upravo suprotna: pod smrtonosnom logikom kapitalizma to je njihov poslovni plan. U odgovorima investitorima ove korporacije su predvidjele visoke stope profita razvijanjem pomoćnih doza lijekova koje će djelovati protiv novih sojeva. Iskorjenjivanje virusa nije u njihovom finansijskom interesu. U modernom obratu evolucije, možemo zamisliti simbiotičku vezu između SARS-CoV-2 i biotehnoloških investitora koji su ujedinjeni u parazitiranju na tijelima radnih ljudi.

Opasnost od novih sojeva

Otkriveno je nekoliko novih infektivnijih sojeva koji su se razvili iz prvobitnog soja. Alfa soj je otkriven u britaniji, Beta soj u Južnoafričkoj Republici, Gama soj u Brazilu i Delta za koju se vjeruje da je prvobitno otkrivena u Indiji. Da bi smanjili Trampov rasizam i korišćenje termina kao što je "kineski virus", SZO nove sojeve imenuje sojevima grčkog alfabeta. Očigledna je veza pojave novootkrivenih sojeva u zemljama sa desničarskim vladama koje su dopustile visok nivo zaraze.

Zaraznost nekog soja se može izmjeriti R vrijednošću virusa. R vrijednost predstavlja stopu reprodukcije i opisuje broj ljudi koje zaraženi pojedinac može zaraziti. Na primjer 100 ljudi zaraženih virusom sa R vrijednošću od 2 će zaraziti 200 ljudi koji će zaraziti 400, 800 itd. i ovaj proces se naziva eksponencijalni rast. Soj sa R vrijednošću nižom od 1 će postepeno nestati. R vrijednost je određena biološko/genetičkim i socijalno/okolišnim faktorima. Zatvaranja, nošenje maski, fizičko distanciranje i vakcine služe da suzbiju R vrijednost. Evolucija, profitiranje i glupost služe da povećaju R vrijednost. Nevjerovatno je da kapitalistički političari koji nemaju problema s razumijevanjem koncepta složenih interesa se opetovano ponašaju kao da će izbijanje zaraze sa R većim od 1 spontano  popraviti bez ikakvih mjera za suzbijanje širenja.

Na primjer Alfa soj ima 23 mutacije u odnosu na prvobitni koronavirus. Ova činjenica odgovara robusnom pejzažnom modelu, jer je šansa da pojedinac spontano ima 23 mutacije koje na kraju budu korisne nevjerovatno mala. I ako bi svaka mutacija u izolaciji bila korisna, onda bi ih prvobitni soj zadržao na samom početku. Smatra se da 9 od ove 23 mutacije mijenjaju strukturu spajk proteina omogućavajući soju da lakše uđe u ćelije domaćina, ili da izbjegnu imuni odgovor na stari spajk protein. Zanimljivo je da se većina drugih mutacija događa u nestrukturalnim proteinima i smatra se da ove mutacije suzbijaju imuni odgovor omogućavajući virusu da "prođe ispod radara" bez da pokrene alarm u organizmu.

Sada svijetu prijeti Delta soj koji sadrži dodatnih 13-17 mutacija. Ovaj soj ima približno 50% veću R vrijednost od Alfa soja i odgovoran je za razarajući drugi talas u Indiji. Bilo je pokušaja da se blokiraju putovanja iz Indije ali je sada već kasno. U bogatim zemljama trenutno traje utrka između vakcinacije i novog soja, ali nema nade da će siromašne zemlje sa nekoliko vakcina dobiti utrku. Zabrinjavajuće je da se Delta soj značajno ne usporava jednom dozom vakcine, a postoje izvještaji o izbijanju zaraze i među potpuno vakcinisanim ljudima. Vjerovatno mutacije na spajk proteinu čine da izgleda drugačije nego spajk protein koje sadrže vakcine. Iako je moguće da će bogate zemlje zadržati Delta soj kombinacijom vakcinacije i ograničavanja, ipak će ovaj soj poharati Afriku, Aziju i Latinsku Ameriku. I onda ćemo se iz ovoga suočiti sa još neimenovanim Omega sojem koji će se razviti u međuvremenu.

Kako kapitalisti pomažu patogenima da evoluiraju

Vjerovatno je politika koju su koristile desničarske vlade kako bi se omogućilo prerano ponovno otvaranje ekonomije olakšala činjenicu da jedna doza vakcine na Deltu naročito ne utiče. Zemlje kao Britanija i Kanada su usvojile strategiju "odgođene druge doze" sa ciljem da dobiju djelimični imunitet u populaciji i spriječili širenje virusa kako bi se korporacije vratile zgrtanju profita. Ovo je riskantno na nekoliko načina. Moglo je dovesti do sniženog imunog odgovora, ali srećom to se ipak nije dogodilo. Međutim, to je napravilo idealnu sredinu da virus evoluira i postane otporan na vakcine.

Smrtonosna glupost kapitalista pojačava virulencu i otpornost na vakcine novih sojeva koronavirusa / Izvor: Pixabay

Ovaj proces je identičan otpornosti na antibiotike. Antibiotici su čudesno otkriće koje je nemjerljivo poboljšalo ljudsko zdravlje u prošlom vijeku. Prije upotrebe antibotika ljudi su stalno umirali od infekcija. Kapitalisti uništavaju ovu prednost antibiotika koristeći ih na lakomislen način. Osim što ih prekomjerno propisuju ljudima kojima nisu potrebni (istodobno povećavajući profit farmaceutskih divova), korporacije takođe daju stoci antibiotike, kako bi postigle 5% bolje stope rasta. Ovo dovodi do prisustva stalne koncentracije antibiotika u sredini. Ove neletalne doze omogućavaju savršene uslove da bakterije razviju imunitet i postepeno dovode do beskorisnosti antibiotika. U narednim decenijama bi se zbog infekcije i otpornosti mogli vratiti na stope smrtnosti iz 19. vijeka.

Strategija odgođene druge doze dozvoljava virusu sredinu djelimično imunizovanih pojedinaca. Ovi djelimično imunizovani pojedinci nisu letalni za virus koji tako može zaraziti druge, prlagoditi se vakcini i nastaviti širenje. Ovo je lekcija iz svakog horor filma: nemoj raniti čudovište - ubij ga ili će se vratiti još jače! Ponovo nas ubija težnja za profitom iznad ljudskih života.

Bogate zemlje napuštaju strategiju odgođene druge doze i mijenjaju svoju politiku u smjeru potpune vakcinacije. Ali ovo je slučaj zatvaranja vrata štale nakon što je konj pobjegao. Delta već postoji i širi se.

Političari i korporacije koriste statičnu strategiju ignorišući evoluciju virusa. Suočeni sa početkom novog rasta infekcijom Delta sojem informišu nas da podaci pokazuju kako vakcinisani pojedinci imaju bolje izglede u pogledu hospitalizacije nego nevakcinisani. Ovo je možda trenutno tačno, ali je jednako da kažemo: "Ne plašite se razboljevanja, vjerovatno nećete umrijeti!" Ovo su vrlo lake opklade bogatih u poigravanju sa ljudskim životima. Oni su savršeno sretni u igranju ruskog ruleta sa radnim ljudima dok gomilaju profite tokom izolacije.

Pretpostavimo da vakcine spriječavaju hospitalizaciju zaraženih Delta sojem. Oni ipak zaboravljaju evoluciju i omogućavaju savršene uslove da novi soj prevaziđe vakcine. "Crvena kraljica" kruži oko ove statične nazadne politike, a vakcinalni nacionalizam dovodi do nekontrolisanog širenja zaraze u siromašnim zemljama.

Smrtonosna glupost kapitalista

Naučnici ponekad mogu biti krivi što su dopustili svojoj fascinaciji istraživanjem da zamrači njihovu zahvalnost za društveni odjek stvari koje proučavaju. Sa apstraktne tačke gledišta ne možemo ne biti impresionirani brzinom prilagođavanja i domišljatosti SARS-CoV-2. Ali onda se moramo sjetiti da virus uništava živote miliona ljudskih bića. Ali ne možemo kriviti virus. Virus nema emocije, inteligenciju niti svijest. Koronavirus se sastoji od 30 000 RNK baza i slijepo slijedi zakone evolucije - varijaciju, selekciju i nasljeđivanje - kako bi se najlakše prilagodio sredini u kojoj se nalazi.

Virus nije kriv što društvom vlada sociopatska oligarhija koju nije briga za ljudima nad kojima vlada. Ne možemo okriviti SARS-CoV-2 za činjenicu da vladajuća klasa čini sve što je u njenoj moći da virusu omogući sredinu i pomogne u evoluciji. Moramo optužiti buržoaziju za njihov sistem zasnovan na profitu koji vodi društvo u katastrofu. Paraziti u odijelima su daleko više krivi nego paraziti sa spajk proteinom. I paraziti u odijelima omogućavaju idealne uslove za infektivniji i potencijalno virulentniji Omega soj u narednim mjesecima. Ali sve ovo je nepoznanica. Moguće je isto tako da je virus evoluirao do maksimuma prenosivosti i društvo će konačno prevladati pandemiju. Ako se ovo dogodi, to neće biti zahvaljujući bogatima i moćnima. To će se dogoditi uprkos a ne zbog njih. Važno je da razumijemo i sjetimo se smrtonosne uloge buržoazije kako bi iskorijenili kapitalistički virus nakon što iskorijenimo RNK virus.